|
Simptomi
1.
Stalan bol u jednom od udova,
2. Periodični napadi (živčani grčevi),
3. Paraliza nekog od dijelova tijela,
4. Prestanak rada nekog od čula.
Napomena: Neki od ovih simptoma su
slični simptomima izazvani fizičkom
bolešću tjelesnih organa. Da bismo ih
razlikovali, to ćemo postići učenjem
rukje nad bolesnikom, pa ako bolesnik
prilikom slušanja rukje osjeti
nesvjesticu, ili vrtoglavicu, ili
drhtavicu, ili glavobolju, ili tresenje
u djelovima tijela, ili bilo koju
promjenu na tijelu, onda se kod njega
radi o bolesti koju smo već spomenuli.
Ako nema tih osjećaja, onda je kod njega
u pitanju bolest tjelesnih organa, i
treba se liječiti kod ljekara.
Kako nastaje sihr bolesti?
Poznato je da je mozak kontrolor nad
čitavim tijelom u smislu da svako
ljudsko čulo ima svoj centar u mozgu
odakle prima upustva. Kada približimo
prst vatri, on veoma brzo šalje znak
centru čula u mozgu iz kojeg mu dolazi
naredba da se brzo udalji od izvora
opasnosti i ruka bi se udaljila od
vatre. To je lijepo prikazano ovim
ajetom: To je Allahovo djelo, a pokažite
mi šta su drugi mimo Njega stvorili.
(Lukman: 11)
Kada čovjek bude pogođen sihrom bolesti
džin se stacionira u mozgu kod centra za
koji je zadužen od strane sihirbaza. On
se učvrsti u centru sluha ili vida ili
centru za pokretanje ruke ili noge. Tada
je organ u jednom od slijedeća tri
stanja:
1. Allahovom moći džin onemogući dolazak
upustava za organ te tako dotični organ
ne može funkcionisati. Bolesnik oslijepi
ili ogluhne ili zanijemi ili mu se
paralizuje dio tijela.
2. Nekad džin onemogući dolazak upustava
iz mozga, a ponekad ih dozvoli, pa se
desi da određeni organ nekad
funkcioniše, a nekad ne.
3. Nekad džin učini da mozak šalje veoma
brza i neprestana upustva bez povoda, pa
se desi da se organ ukruti i ne može se
kretati iako pri tome nije paralizovan.
Uzvišeni Allah kaže o sihirbazima: "I
oni nikome bez Allahove dozvole nisu
mogli naštetiti."
Time je potvrdio da je moguće da
sihirbaz nanese štetu opsihrenom, ali ju
je uslovio Svojom voljom, i tome se ne
treba čuditi. Veliki broj ljekara nisu
nikada mogli priznati niti povjerovati
sve dok nisu svojim očima vidjeli brojna
stanja ovakvih bolesti. Tada su morali
povjerovati i predati se Allahovom emru
(Moćnom i Uzvišenom).
|
